Cijena Besmrtnosti

Ok, evo prvog chaptera moje nove priče, Cijene Besmrtnosti. Uživajte u čitanju

http://docs.google.com/Doc?id=d89dg4k_15f2bbpr

Cijena Besmrtnosti
Short Story Written by - Toni Juričić

Vedro sunčano vrijeme promijenilo je svoje raspoloženje čim je sjajno sunce utonulo na zapad, a mrak i oluja zavladali. Olujni oblaci prekrili su mladi mjesec, a munje su grmile nebom svom silinom. Sijevanje je na trenutak obasjalo tamno nebo svojim blijedim svijetlom, a trenutak kasnije mrak je ponovno zavladao. Kap po kap, kiša je sve jače padala prateći oluju. Već dugo vremena nije padala tako jako. Seljaci su se brzo sklonili u svoje kuće pred olujom koja je dolazila s noći. Ipak iz jedne je kuće izašla jedna visoka osoba sva u crnom sa šeširom na glavi. Za njim iz kuće je izletjela starija gospođa, sva uplakana, te potrčala prema visokoj osobi.
- Žao mi je gospođo, ali nema sanse da vaš muž preživi oć. Godine su učinile svoje, jedino što sam mogao učinit je da mu dam posljednju pomast. Sad je red na vama da se molite za njega i njegovu dušu. – reče svećenik, a uplakana gospođa kroz suze prozbori – Zar ništa ne možete učiniti, ako on umre mi smo propali, on je ruka koja hrani našu obitelj. Moj je sin davno otišao s svojom novom obitelji, a kćerka i ja smo nesposobni za rad a i ona će uskoro otić iz naše kuće. Zar da ostanem sama i siromašna ? -. Svećenik sa sažaljenjem pofleda gospođu kojoj je lice bilo prepuno suza – Žao mi je, ali sad je sve u božjim rukama -, reče te otiđe hitrim korakom prema crkvi. Gospođa je ostala neko vrijeme na kiši, oplakivajući jad koji ju je snašao te uđe u kuću.
Kuća je bila malena i sirotinjska, obitelj koja je živjela ui njoj jedva je spajala kraj s krajem. Mlada djevojka, u visokom stupnju trudnoće klečila je pored slike Djevice Marije i molila, a uskoro joj se pridružila i majka. Oči ovih dama bile su ispunjene tugom i boli. Djevojka nije mogla vjerovati da u susjednoj sobi umire njezin otac, i djed njezinom djetetu. Dijete je već izgubilo oca u ratu, a sad će izgubiti i djeda. Pri samoj pomisli na to, djevojci su potekle suze niz rumene obraze. Njezina se majka tresla od straha, ali to je nije sprečavalo da se moli za spasenje svog supruga. U glavi su joj se vrtile scene o njezinom mužu, kako su se upoznali, zaljubili i sva sretna sjećanja koja su skupa proživljavala su izašla iz zaborava. Na njezinom tužnom licu se stvorio osmijeh koji je nestao nakon par sekundi. – Tvoj otac je bio dobar čovijek. – reče majka, a kćerka drhtavo prozbori – Znam, šte što odlazi. -, te prasne u plač skupa s svojoj majkom.
U susjednoj je sobi u krevetu ležao slabi starac, izmoren iz života. Njegovo se mršavo tijelo opiralo hladnoći koja je polako dolazila i svim snagama je hvatao posljednji dah svojeg dugog života. Njegovo lice je bilo naborano i isušeno. Vid mu se polako poćeo mutiti, a snaga u njegovom tijelu je nestajala. Cijelim tijelom su prolazili trnci, jer je znao da se približava čaš kad će napustiti ovaj svijet. Kroz prozor je gledao kako vani u hladnoj noći pljušti kiša. Zatvorio je svoje oči, te čekao svoj kraj. Nažalost, njegov sluh ga je još uvijek služio, pa je čuo kako njegovi pate zbog njegovog odlaska. To ga je pogotovo dirnulo u srce, jer zna kako će im biti teško bez njega.
Odjednom ga zahvati slabost, njegovo se tijelo počelo trest, a njegova snaga je počela slabiti i bitka za njegov život uskoro će bitiizgubljena. Odjednom nešto čudno prođe kroz nejgovo tijelo, a njemu se vratila snaga. Starac otvori svoje oči, a na stolcu pored njegovog kreveta vidi visoku priliku koja ga je podsjećala na onog svećenika. Kad je malo bolje pogledao, shvatio je da to nije svećenik, nego mladić smeđe kose i smeđih očiju na čijem se blijedom licu nalazio jeziv osmijeh.
– Večer, Edwarde. - prozbori mladić, a njegove smeđe oči zabljesnu.