Svijetlost u Noći

Evo nove kratke priče. bivan inspiriran snom

http://docs.google.com/Doc?id=dfdvch7w_1hbhhn3

Svijetlost u noći
short story written by - Toni Juričić

„Through the night I plough,
still my heart, calculate and pray“
-Iron Maiden, Ghost of The Navigator

Na bistrom noćnom nebu, ukrašenom tisućama svijetlucavim zvjezdama vladao je mladi mjesec. Noć je bila mirna, a s noću i more je bilo mirno. Beskrajnim modrokirstalnim morem putovao je veliki brod putujući k svojem domu u dalekim zemljama. Mnogo je dana i noći prošlo od kad se je zaputio k svom domu iz daleke zemlje u koju je putovao. Daleke zemlje koje su obećavale bogastvo, i koje su svoja obećanja ispunila. Brod je bio prepun bogastva iz tih čudesnih zemlja, a mornari su već vidjeli sebe u novim velikim kućama s beskrajom hrane i pića, koje im je nedostajalo na brodu. Brod je polako plovio noćnim morem, koje je reflektiralo svijetlost bezbroj zvijezda. Na obali, koja je daleko ispred njih, mornari su već mogli čuti i vidjeli kako im puk mašu i vesele njihovom konačnom dolasku. Ta obala je bila daleko ispred njih, još ce morat preći milje i milje do svog odredišta. Nesanica je natjerala Kapetana broda da se ustane iz svog kreveta te prošeće palubom. Nemirno je hodao brodom, nadajući se da će spaziti u ovo mrklo doba noći obalu. Većina mornara je spavala slatkim snom, dok su ostali bili budni od uzbuđenja. Usnuli mornari u svojim snovima već su bili sa svojim obiteljima i prepričavali razne dogodovštine iz dalekih zemalja, dok su ih djeca gledala začuđenim očima, nemogavši vjerovati tim avanturama ( koje su naravno mornari uveličali ), a na licu svakog usnulog mornara nalazio se smiješak.
Kapetan je naprezao svoje stare oči prema daljini, jer nešto u daljini se počelo poigravati s njim. Zamislio je da je vidio nekakvu svijetlost, ali to je bila samo optička varka pouzročena neutaživom željom da se napokon vrati kući. Ipak, znajući da je to varka, nastavio je gledati prema mjestu gdje je „spazio“ svjetlost. Iz broda je izišao jedan od mornara, visok i mršav. Jadnik nije dobro jeo nekoliko dana, kao i većina njegovih kolega i to zbog nestašice hrane i pića. Zaputio se prema ogradi broda, te se naslonio na nju gledajući divno nebo. Ubrzo mu se pridružio i drugi mornar te su započeli razgovor. Na moru je vladala jeziva tišina koju je razbijala jedino tihi razgovor mornara te nemirni hod kapetana.
Blijeda svjetlost zasljepi mornare i kapetana. Rukama su prekrili svoje oči od te svijetlosti. Par trenutaka nakon svijetlost počne gubiti svoj sjaj te konačno splasne, da bi se ponovno pojavila za par trenutaka ali ne u onom sjaju kao i prije. Daleko ispred broda, iz mora se izidizao maleni otočic na kojoj je ponosno stajao velebni svjetionik od bijelog mramora. Blijeda pulsirajuća svijetlost svjetionika osvjetljavala je noć. Lula je ispala iz kapetanovih ustiju na pod broda, a lica mornara bila su začarana tom svijetlošću. Gledali su ponositi svjetionik u daljini koji je označavao konačan kraj putovanja. Nisu mogli vjerovati da su napokon stigli k svojim kućama. Kapetan, nakon što je podignuo svoju lulu s poda, naredi mornarima
- Idite i probudite svih, jer danas ćemo gledati izlazak sunca sa svojim obiteljima -, kapetan se nasmije, a na licima mornara zasja osmijeh. Ubrzo je paluba bila puna ushićenih mornara. Nema riječi kojom bi se moglo opisati radovanje i sreća kojim je brod počeo zračiti. Zbog takvih lica kapetan je bio još sretniji, ali i tužan jer su on i njegovi mornari preživjeli razne dogodovštine zajedno a sad se konačno rastaju nakon dugog putovanja. Brod, tjeran „bičem“ od mornara, ubrzao je svoje putovanje. Njegovo drveno tijelo jurilo je kristalnim morem, pod okrlijem zvijezdane noći obasjane tisućama zvijezda i blijedom svijetlošću velikog svjetionika. Veliki drveni brod sve se više približavao velebnom kiklopu, koji iz oka izbacuje veliki snop svijetlosti koji obasjuje noć. Napokon se vraćaju.
Kad su se konačno približili svjetioniku, mornari su otvorenih ustiju i puni strahopoštovanja gledali tog mramornog diva koji je zrači nekom čudnom energijom. Odjednom brod se zatrese svom silinom, kao da biva udaren od grozne morske nemani, koja luta bespućima mora i uvijek u potrazi za ljudskim mesom. Oblaci prekriju mladi mjesec, zvijezde se ugase a tihu noć ispune jezoviti ljudski krici kojima nemirno more sada skriva kosti.
Blijeda svjetlost velebnog svjetionika i dalje je obasjavala mrku noć, sve dok se iz istoka sunce ponovno rodilo nije i zauzelo svoj tron na vedrom nebu. Obasjan sunčevim zrakama, ponosit i velebni, mramorni svjetionik nestade.

najkraća tvoja priča ikada vjerojatno...ali jeben kraj, dobar dojam mi je ostao i volim takve krajeve...

Još jedna recenzija incoming sa moje strane. Prvo nešto što sam primjetio; ne mogu pristupiti Google linku iz nekog razloga. Nije ništa važno, ali mi je zapelo za oko.

Ajmo sada na samo djelo.

-Svidio mi se Iron Maiden ulomak iako mi se nekako čini da ne paše atmosferi, već samo tematici (brod). Kratko je, možda i tvoje najkraće, ali to nužno ne znači da je djelo i loše. Opet si se odlučio (ili možda i nisi nego je samo tako ispalo ) na kratki i jasni stil, bez previše okolišanja šta možda i nije bio toliko dobar odabir u ovoj situaciji jer bi definitivno volio da si malo više opisao osjećaje i misteriozni svjetionik (koji me, zajedno sa čitavim settingom, nekako neopisivo vukao na Cthulhu ugođaj). Također mi se sviđa, a i osvježavajuće je, ovo neimenovanje likova već im se obraćaš rankovima kao imenima. Dobra stara praksa sa cliffhangerima je opet tu koliko vidim.
-Ali kao u nekim drugim djelima i ovo ima nekid nedostataka, iako dosta minimalističkih. Formatiranje teksta opet ima svoje boljke (razmak između odlomaka bi bio bolji i lakši za oči pri čitanju). Ovaj put su gramatičke greške svedene na minimum i to je samo po sebi pohvalno.

OCJENA: -4

Čini se, ponovno , kao poprilično dobar uvod u neke zanimljivije vode, a i sama tematika je pomalo drugačija od tvoje klasike. Šta drugo reći već samo da željni iščekujem (duži) nastavak.

drago mi je da vam se svišala priča, pa sad da kažem par riječi o njoj :

-definitvno najteža priča koju sam napisao, pišem je mjesec dana i nikako je nisam mogao napisati dok danas konačno nisam imao školu i bio slobodan te nabrijan Inspiration Rushom ( potpomognuto Hans Zimmerovim skladbama kao Woad To Ruin, koju preporručujem kad se čita priča ).
- inače pomalo sam bio inspiriran White Shipom od Lovecrafta, nisam pročitao priču, ali je imam na pc-u i tamo se spominje neki svjetionik
- mrzim imenovati likove, to mi je najteži posao, zato većina mojih priča je puna bezimenih likova
- formatiranje teksta se bolje vidi u googles docsima, jer je malo phbb3 sjeban pri c/p
- inače zašto sam napisao priču : Evo zamislite da ste na brodu koji plovi i ubrzo se vraćate kući ili u mom slučaju konačnoj slobodi. Svee je super, vrijeme i okolina su na vašoj strani, sve dok ne poberete kolac iz mjerenja u elektrotehnici, pa tako svi vaši snovi o slobodi ( kraju školi ) nestaju jer cete jebati ježa zbog tog kolca.