Evo i nove priče
Uživajte
http://docs.google.com/Doc?id=dfdvch7w_4gjwfn7Ispovjedaonicawritten by - Toni Juričić Crkvena zvona pokušala su nadjačati ljutitu oluju koja je vladala gradom. No ni zvona nisu mogla nadjačati tu jačinu oluje. Crna spodoba je brzo trčala prema crkvi. Stalno je okretala svoju glavu. Očito je je bježala od nekoga ili nečega. Spodoba je bila poput plijena gladnoj zvijeri, ali te zvijeri koja ju je proganjala nije bilo. Bio je to visoki mladić obrijane glave s navučenom crnom kapuljačom. Hitro je utrčao u crkvu. Crkva bi bila prazna da nije bilo jednog muškarca u prvom redu koji se molio, a svećenik se baš pripremio za otići na spavanje. Mladić je skinuo svoju kapuljaču te umočio svoj prst u svetu vodicu na ulazu crkve i učinio znak križa, a zatim je brzim korakom otišao prema svećeniku koji se spremao da otiđe.
„Dobro večer oče .“ pozdravi ga mladić, a na svećenikovom starom i izboranom licu se pojavi osmijeh. „ I tebi sinko .“ , reče velečasni, a mladić ga nato upita „ Imate li možda vremena za ispovijed ? Imam teško breme na srcu koje me muči neko vrijeme te bih ga se htio riješiti. “ . Svećenik zakoluta očima, pgleda svoj sat te mu odgovori „ Malo je prekasno zar ne ? Ipak uvijek ima vremena za vjernike koji se žele riješiti svog križa, makar to bilo i u sitnim jutarnjim satima, zar ne sinko ? “, a ćelavi mladić potvrdno klimne glavom. „ Evo ja idem samo nešto obaviti pa se vraćam, a ti me dokle čekaj u ispovjedaonici može ? “ a mladić ponovno potrvdno klimne. Mladić je primjetio da u njega cijelo vrijeme bulji onaj vjernik iz prve klupe. Nije se obazirao na njega te se uputio prema ispovjedaonici. Putem je imitirao svećenikov glas. U sebi se smijao takvoj smiješnoj boji glasa koju je lako moguće imitirati. Otvorio je drvena vrata ispovjedaonice, na kojoj su bili izrezbareni anđeli, te ušao u nju.
Neko je vrijeme proveo u njoj čekajuci svećenika, a pritom se zabavljao glumeći njegov glas. Svećenikova vrata se otvore, a u nju uđe svećenik. „ Možemo li preskočiti sve ono, možemo li odmah krenuti na ono bitno ? “, upita ga mladić, a svećenik pomalo razočareno odgovori „ Kako god vi želite, možete započeti sa svojom ispovijesti. “. Mladić se nasmije te započne sa svojom ispovijesti.
„ Počet ču od svog djetinjstva. Imao sam sretno i bezbrižno djetinstvo, moji starci su imali love ko blata. Svi misle da kad roditelji imaju love, da ne paze na svoju djecu. To nije bio slučaj sa mojim roditeljima jer su se brinuli za mene i uvijek stavljali mene ispred njihovog posla. Imao sam i brata s kojim sam se super slagao. U školi nisam bio odličan, već prosječan đak. U pubertetu je počela prava oluja. Počeo sam se opijati, pušiti travu i svakodnevno izigravao roditeljsko povjerenje. Nije puno trebalo da potpuno izigram njihovo povjerenje. Nakon toga oduzeli su đeparac, pa sam bio prisiljen početi krast i priejtiti nekome za lovu. Pošto sma prilično krupan, češće sam ljudima krao novac prijeteći im smrću. S vrijemena na vrijeme postao sam profesionalac. Profesionalac koji se navukao na kokain. Kokain je skuplji pa sam zato češće trebao krasti od malih običnih ljudi. Sve dok nisam upoznao njega. Mog spasitelja. “, svećenik naglo prekine ispovijest dobacivsi : „ Isus je tvoj jedini spasitelj ! “, mladić se nije obazirao na to pa je nastavio sa svojom ispovijesti.
„ On mi je dao posao, bolje reći poslove. Plaća je bila velika, a sve šta sam trebao učiniti je razbiti neke jadnike. Kokain je i dalje bio svrha mog života, a s njim sam rabio i druge droge. Ponekad sam radio kao izbacivač u šefovom striptiz baru. Sve više i više sam napredovao u njegovoj službi. Imali smo povjerenja jedni u druge, znao je da ga neću izdat jer sam vjeran, a ja sam trebao njega i vjerovao mu jer je ispunjavao svoja obećanja. Nakon nekolio vremena postao sam plaćen da ubijam. Pošto sma bio teški ovisnik i nije me bilo briga za druge ljudske živote, s smiješkom sam prihvatio takav posao. Točno se sjećam svoje prve žrtve. Bila je to zgodna žena, kasne dvadesete, visoka i crna. Trebao sam je ubiti jerr se njen muž zamjerio mom šefu. Odvukaosam je u mračnu ulicu i ondje je zaklao nožem, koji je šef napravio posebno za mene. Još uvijek osjećam miris svježeg mrtvog tijela i tople krvi. Ah taj osjećaj, ne možete shvatiti taj osjećaj. Upravo taj osjećaj me je naveo da ponovno ubijem. Nije to bilo više zbog droga ni novaca, već zbog užitka. Postao sam serijski ubojica. Za razliku od ostalih, ja sam spretno sakrivao tragove . Kad ih ja nebih stigao sakriti gospodareve sluge bi ih počistili za mene, pa čak su neki i završili u zatvoru radi toga. Šef nije mario za njih, jer su svi već bila istrošena roba i nespretni u svom poslu. „
Mladić zastane, duboko udahne te nastavi dalje - „ Kao što sam rekao, postao sam ovisan o ubijanju, nezaustavljiv. Mislio sam da će me šef zaustaviti, ali nije. Blo me strah da šta će se desiti ako ubijem sve njegove neprijatelje, a on mi je odgovorio da svakim danom dolaze novi neprijatelji. Moj zadnji posao je bio da pobijem cijelu obitelj. Obitelj nekog političara. Nikad nisma pratio politiku pa me nije niti zanimalo previše. Otišao sam kod tog političara, našao ga i ubio. Ubio sam ga pred njegovom ženom koja je odmah popila metak u glavu. Niz stepenice se spustila njihova mala kćerkica. Nije joj bilo više od tri godine. U svojim rukama je držala svog plišanog medvjedića. Nije shvaćala šta se dogodilo, a nikad neće ni shvatiti. Stajao sam nad njhovim mrtvim tijelima i prvi put sam osjetio sramotu. Sramio sam se sam sebe, zbog ovoga što sam činio. Lica mrtvih prolazila su mi glavom. Bože kakva zvijer sam postao. Iz očiju su mi potekle suze, koje nisu tekle godinama. Neznam što bih napravio da nisam čuo policijske sirene te instiktivno poput zvijeri izletio iz kuće. Vani je bjesnila oluja. Osjećao sam kako me bog gleda i ljuti se na mene. Prezire svoju kreaciju. Po toj kiši otrčao sam do crkve u kojoj se nadam da cu pronaći spasenje. Zato vas oče molim da mi date oprost, jer sam zgriješio mnogo.“.
Suze poteku niz mladićevo lice, a onaj prozorćić koji dijeli svećenikovu prostoriju od prostorije vjernika se naglo otvori,a mladić u njoj spazi onog muškarca koji ga je prije promatrao. Muškarac izvadi svoju policijsku značku, nasmijese od uha do uha, te podrugljivo nadoda : „ Zdravo Zvijeri, milosti puna.“. Mladić hitro istrči iz ispovjedaonice, te iz crkve ispred koje ga je čekala policija. Bijesno je gledao policijsku opsadu. Svi pištolji policajaca bili su upereni u njega. Iza njega se pojavi policajac, te ga uhiti. Dok je muškarac privodio zatočenika automobilu, mladić je vidio među pukom i svog šefa koji ga je iznevjereno gledao. Mladić mu se nasmiješio, te ušao u auto. Šef mu nije uzvratio smiješak, već je posegno za svojim mobitelom te obavio kratak poziv.
Početna stranica 
