Evo započeo sam novi projekt koji nema veze s pričama, ali ima velike veza za moje pisanje i moju inspiraciju.
Znači to je nešto poput mog dnevnika, i objavit cu samo ovaj prvi dio entrya.
Stanje StraveWritten by – Toni Juričić1. srpanj 07. :
Evo nakon par dana što sam doša na ideju, odlučio sam konačno s njezinim zapisivanjem. Ideja mi je sinula ove godine pred par dana ( točnije ideja mi je došla u sumrak 23. lipnja 2007. godine ) kad sam dovršavao svoju priču Krvavu Mary. Da vam objasnim moju ideju o projektu kojem sam nazvao Stanje Strave ( State of Nightmare ), ali krenut ću najprije od samih početka pa do onoga šta me je navelo da krenem s ostvarivanjem ovog projekta. Kad ma rekao od samih početaka, do znači od onda kad sam prvi put odlučio nešto napisati.
Oduvijek sam volio čitati knjige, gledati filmove, igrat igre te naravno slušati glazbu šta je jako utjecalo na moju maštu. Možda će neki reći da serem, ali oduvijek me je „krasila“ kreativnost, oduvijek sam imao nekakave ideja za izgraditi nešto i tu čudnu potrebu za gradnjom. Kad sam bio klinac svoju kreativnost sam „iskaljivao“ na Lego kockama, najprije na onim dječjima a kasnije na Lego Technicu. Istina djeca uvijek imaju veliki izvor kreativnosti, što potvrđuju mnoga ispitivanja. Nažalost ta se kreativnost s pubertetom mjenja i pomalo nestaje. Nema više one kreativnosti kao prije. Možda radi škole koja nam je počela uzimati previše vremena ? Neznam, ali ja sam to iskusio na vlastitoj koži. Više me nije bilo ovlja slagati legiće ni niš. Moja kreativnost je dotakla dno dna. Jedino što je održavalo tu moju kreativnost na životu su bile one škrabotine po školskim bilježnicama , te raznorazni „grafiti“ u tim bilježnicama. Moja kreativnost je znači bila na mrtvoj točci sve do kraja prosinca 2006. godine. Jedne te noći u prosincu ( mislim da je to bilo negdje oko 23.-28. prosinca ) , kad sam bio sam doma.
Još par mjeseci prije počele su se pojavljivati raznorazne ideje o pričama. Prva ta ideja bila je Duhovi rata, priča koju još nisam napisao ali zato sam si zapisao o čemu se radi. Svakih nekoiko dana osvanula bi mi nova ideja za priču. Tako sam ja jedne noću i prosincu uključio svoj pc, kreirao New Text Document i krenuo s zapisivanjem svih tih tema koje su mi se motale po glavi. Teme su uglavnom bile izrod mojih snova, iskrivljena grotesktna verzija nečega što sam vidio ili doživio. Također dio moja mračne mašta bila je izrod mog privatnog života o kojem ne govorim previše te ga pokušavam sakriti kao zmija noge. Razlog zbog čega ga skrivam nije ni meni jasno. Samo znam da ni moja obitelj i moji prijatelji neznaju tko sam ja zapravo. Kad bolje promislim neznam ni ja šta sam više nego višelično stvorenje.
Ne želim sad ovaj tekst pretvoriti u neke jadikovke, pa cu prestat govoriti o sebi. Te noći zapisao sam 10 tema za moje buduće priče, a kasnije ( do današnjeg dana ) napisao sam 32 teme. Tih me je dana najviše držala tema za priču Spokoj Uma, te sam je 7. siječnja 2007. konačno počeo pisati a završio sam je 8. siječnja kad sam je i objavio na forumu pcplaya
http://www.pcplay.hr/forum .
Reakcije su bile onakve kakve sam i očekivao, odlične. Ono šta mi je baš trebalo, poticaj za nastavljanje dalje. Kasnije sam napisao kratku priču Braneći Svoje Svijetlo te Mračni Put, koje su opet pokupili dobre kritike. Nakon toga napisao sam Kapelicu Anđela Krvavih Suza, i nakon toga inspiracija jenestala sve do kraja petog mjeseca. U nekih tjean dana napisao sam tri priče i dobio inspiraciju za nove priče i projekte. Nakon toga, zaustavio sam s pisanjem jer sam morao riješiti školske obaveze.
Nakon šta sam ih riješio i nakon šta su započele ljetne ferije kojima sam se dugo nadao, jer cu konačno imati vremena dase potpuno posvetim pisanjem, desilo se ono najgore. Potpuni gubitak inspiracije. Najrađe sam htio početi plakati, ali čemu da uzaludno trošim suze. Dok sam završavo priču Krvavu Mary došao sam do jedne ideje, Stanje Strave koja me je držala dok sam pisao tu priču. Sam sam stvorio i doveo se u to stanje. Stavio sam neku „zastrašujuću“ glazbu koja bi mi davala inspiraciju ili nekakav strah, te sam išao ležati dok je ta glazba svirala u pozadini. Zaspao sam na jedno pola sata, te sam se ustao i išao dovršavati priču. Nikad nisam pisao s većim gušte, ali nakon nekog vremena Stanje strave je nestalo. Nekako sam uspio dovršiti priču i objaviti je. Od tog dana sve me je više intrigiralo to stanje, kako da se dovedem u to stanje straha, da potpuno uđem u tu tamu, gdje ce se sve moje misli pretvarati u nešto izobličeno i grotesktno. Stanje u kojem ću dobiti ogromnu inspiraciju za pisanje i stvaranje atmosfere u pričama. Sada čekam da dovršim praksu i da se potpuno posvetim tom stanju, već sam počeo s pripremama ( glazbu ) i ad čekam dan kad su konačno biti sam doma, kad vani bude nevrijeme da konačno potpuno pokušam ući u to stanje. Jedino se bojim toga šta ako nikad ne uspijem izaći iz njega ?
Početna stranica 
